Zamislite da američka vlada ima veliki plan da u potpunosti promijeni način na koji naš novac, trgovina i dug funkcionišu – plan toliko hrabar da bi mogao poništiti decenije ekonomske politike. Taj plan, koji se neformalno naziva "Sporazum iz Mar-a-Laga", još nije službeni ugovor - više je kao skup ideja vodilja koje navodno razvijaju neki od Trumpovih najboljih ekonomskih savjetnika.
Ono što se nekada odbacivalo kao neobična ideja, sada analiziraju velike banke i istraživačke firme na Wall Streetu. Kako je savjetovao finansijski analitičar Jim Bianco, investitori bi to trebali "shvatiti ozbiljno, a ne doslovno".
U svojoj srži, Mar-a-Lago sporazum je okvir za restrukturiranje američke pozicije u globalnoj ekonomiji kroz nekoliko koordinisanih poteza:
Ekonomska osnova počiva na više ključnih mehanizama:
Sigurnost i ekonomija postaju duboko isprepletene u ovom okviru.
Ovaj plan koristi američki sigurnosni kišobran kao pregovarački čin za:
Kako je ministar finansija Scott Bessent navodno pozvao na " neku vrstu globalnog ekonomskog preuređivanja ", dok je Stephen Miran, Trumpov kandidat za predsjedavajućeg Vijeća ekonomskih savjetnika, objavio detaljne radove o okviru.
Kritičari tvrde da čitamo veze u nepovezane radnje. Međutim, tri nezavisna razvoja nude uvjerljive dokaze o koordinaciji:
Iako svaka akcija za sebe može izgledati izolirano, njihovo usklađivanje unutar koherentne ekonomske strategije sugerira namjerno slijed, a ne puku slučajnost.
Kritična komponenta sporazuma je njegov pristup državnom dugu i sigurnosnim troškovima.
Ova dvostruka strategija bi:
Dok neki tvrde da sporazum precenjuje američku sposobnost da nametne nepovoljne uslove kreditorima, ovo gledište može potceniti jedinstvenu polugu stvorenu kombinovanjem vojnih bezbednosnih garancija sa ekonomskim podsticajima. Glavni dužnici poput Japana ostaju zavisni od američkih sigurnosnih okvira, dok drugi traže preferencijalni pristup trgovini.
Plan ne zahtijeva univerzalno usvajanje — čak i djelomična implementacija sa ključnim saveznicima stvara zamah koji drugi moraju na kraju riješiti. Strategija prepoznaje da Amerika ostaje nezamjenjiv garant globalnog poretka, dajući joj značajnu pregovaračku moć uprkos fiskalnim izazovima.
Smjelosti plana odgovaraju samo potencijalni rizici.
Potencijalne nagrade:
Značajni rizici:
Kritičari često sugeriraju da plan ignoriše ekonomsku stvarnost uz izjave poput "neće praviti jeftine plastične potrepštine za život". Ovo pogrešno karakteriše strategiju proizvodnje.
Sporazum je usmjeren na naprednu proizvodnju u strateškim sektorima – poluvodiči, komponente čiste energije, kritična prerada minerala i odbrambene tehnologije – gdje zabrinutost za nacionalnu sigurnost opravdava veće troškove proizvodnje. Ove industrije podržavaju plate za život kroz proizvodnju veće dodane vrijednosti i smanjene troškove usklađenosti sa propisima, a ne kroz direktnu konkurenciju s ekonomijama s niskim plaćama na robnim proizvodima.
Možda najznačajniji ekonomski rizik dolazi od napetosti između ciljeva politike i inflacije.
Sporazum bi mogao stvoriti opasan politički sukob:
Kritičari kažu da je kontradiktorno željeti slabiji dolar, a da ga zadržimo kao svjetsku rezervnu valutu. Međutim, plan nije u tome da dolar bude svuda slab. Umjesto toga, ima za cilj da prilagodi vrijednost dolara u odnosu na određene valute kako bi popravio trgovinske neravnoteže – dok i dalje zadržava svoju ključnu ulogu u globalnim finansijama. Upotreba digitalne imovine pomaže u zaštiti od inflacije i daje SAD-u dodatnu moć pregovaranja, tako da se mogu napraviti ciljani potezi bez potkopavanja važnosti dolara.
Ključni element sporazumne strategije upravljanja rizikom je korištenje digitalne imovine. Ako prisiljavanje velikih kreditora na ultra-duge obveznice dovede do negativne reakcije ili ako dolar previše oslabi, tada:
Ova digitalna strategija predstavlja ne samo finansijsku zaštitu, već i tehnološki iskorak u tome kako nacije upravljaju suverenim bogatstvom u 21. vijeku.
Saznajte više: Otkrijte moju prethodnu analizu o Bitcoin-u i finansijskom nihilizmu da biste razumjeli kako ova digitalna sredstva izazivaju tradicionalne finansijske strukture.
Okvir ne zahtijeva da sam Trump bude strateški arhitekta – samo da omogućava implementaciju ideja koje su razvili savjetnici poput Mirana i Bessenta. Trumpovi transakcioni instinkti i spremnost da prekrši norme zapravo olakšavaju ovaj pristup, budući da potencijalno remetilačke ekonomske politike zahtijevaju nekoga ko je zadovoljan institucionalnom konfrontacijom.
Izvršna naredba o osnivanju Fonda državnog bogatstva pokazuje da čak i ako pojedinačne akcije izgledaju haotično, administracija je sposobna da izvrši složene finansijske manevre. Uspjeh strategije više zavisi od institucionalnog izvršenja nego od lične discipline ili inteligencije bilo kojeg pojedinca.
Trampove naizgled provokativne izjave o saveznicima – od finansiranja NATO-a do pitanja kontrole granica – dobijaju novo značenje kada se posmatraju kroz ovaj objektiv. Ovo nisu nasumični komentari; oni su potencijalne pregovaračke pozicije u okviru šire ekonomske strategije, koristeći asimetriju informacija koju saveznici i trgovinski partneri izgleda ne mogu u potpunosti predvideti ili dešifrovati.
Kada Trump govori o doprinosima NATO-a ili pristupu resursima, možda signalizira aspekt sporazuma „sigurnosni kišobran za ekonomske ustupke“ – detalj koji će vjerovatno postati jasan kada se slovo o stoljećim obveznicama zvanično objavi. Ovo bi moglo označiti početak pomaka od NATO-a kakvog poznajemo, prema transakcionijem odnosu između SAD-a i njihovih saveznika.
Implementacija bi zahtijevala delikatnu koreografiju:
Stručnjaci sa Wall Streeta, poput Stevea Englandera iz Standard Chartered-a, vjeruju da bi plan mogao uspjeti, ali će njegov uspjeh u velikoj mjeri zavisiti od Trumpovog političkog kapitala i pregovaračke poluge.
Sporazum Mar-a-Lago predstavlja ono što bi moglo biti najznačajnije restrukturiranje globalnih ekonomskih odnosa od Breton Woodsa. Izvršna naredba od 3. februara i najava kriptovalute od 2. marta pružaju konkretne dokaze da elementi ovog okvira prelaze sa teorije na implementaciju.
Bilo da uspije u potpunosti, djelimično ili potpuno neuspjeh, razumijevanje ovog okvira pruža ključni kontekst za tumačenje trenutnih i budućih poteza ekonomske politike u sve nepredvidivijem globalnom pejzažu.
Napisao sam tri detaljne analize koje istražuju različite aspekte Mar-a-Lago sporazuma koji će biti objavljen u naredne 2 sedmice:
Imate pitanja o Mar-a-Lago sporazumu ili želite da razgovarate o njegovim implikacijama? Povežite se sa mnom na Twitter-u ili LinkedIn-u ili se pretplatite na moja ažuriranja na HackerNoon-u za više.
Koji aspekti ovog ekonomskog okvira vas najviše zanimaju? Javite mi u komentarima ispod.